2. dio priče o Megi

Evo i drugog dijela priče o Megi, malo zbrda-zdola, i ne u onakvom nadahnuću kao prvi … koji možete pročitati ako kliknete ovdje.

—————————-
U šumi sve je mnogo jasnije, uvjek je. Gerijeve zelene oči kao da pričaju sa zelenim drvećem, on je miran i smiješi se. Mačak stoji pored njega, proveravajući ga. Megi naravno zna da joj nema povratka u grad, no trebaće joj na putu jos odjeće i hrane. Pogleda čvrsto i duboko u Garijeve oči i zaprijeti mu kaznom bude li pustio glas. On gugutanjem obeća da će poslušati.
U gradu je tiho, mjesečina se razliva po skoro opranom pločniku. Njih troje udjoše kroz dvorišna vrata, pa uz stepenice. Megi položi bebu na krevet, izvadi veliku torbu i potrpa nekoliko delova čiste odjeće. Umota Garija u sniježno bijelo ćebence, obmota šalom boje tamne šume i uveza.
I još do kuhinje, za parče usoljene šunke, nešto mekika, parče tvrdog sira i flašu vode. I par jabuka, jabuke su uvek dobre.
Zna Megi koliko su deca naporna. Plaču, traže, nerviraju se. Ne možeš ništa da im objasniš, a oni ništa da ti kažu, čak ni šta im smeta. Najbolje će biti da ga odnese kod bake Olge. I kaže joj jasno da dok Garijeva mama ne uhvati svoj život čvrsto, da joj ga ne vraća !
Tako i bi.

———————————-
Hotelska soba je nova i udobna, a kada ima moderne mlaznice. Vrela voda sliva joj se niz kosu, ramena, ledja, trbuh. Vrela voda, a nju prolazi jeza.
Još koji dan, i menstruacija je tu; još jedan potencijalni život će otići. Od te pomisli još više joj je hladno. Slane suze slivaju se zajedno sa vodom, a usta ispuštaju uzdah. Sklapa oči i pomišlja kako je slobodno popodne utrošila na gluposti, umjesto da je šetala dijete širokim bulevarom i objašnjavala mu sve što pita. Dijete koje nema.
Ajde, rano na spavanje, ionako nemaš što raditi. Da dan brže prodje, noć se ne osjeti, i sjutra krene u novi posao.

Megi se probudi uz trzaj. Još jedan čudan san, u sivom gradu u kom poznaje malo ljudi. Prodje je jeza. Iskoči iz kreveta, hitro se obuče i sidje u prizemlje. Topao miris hleba izbrisa hladnoću noći i sna.
Tri dana na putu, pod pritiskom kojem ne zna razloga. Šuškanje jesenjeg lišca pod nogama jedini je zvuk koji je prati. Mačak ne zna da govori, osim da je pogleda svojim žutim očima. I sada, dok pije toplo mlijeko i gleda krčmaricu, potreba dobija smisao. Ono što je njoj potrebno je žena, vračara. Neko da joj objasni hladnoću, snove i želju.
Završivši doručak, Megi se bez riječi penje u sobu, pakuje svoje stvari i vraća u prizemlje.
– Gazdarice, da platim.
– Već nam odlazite ? Niste zadovoljni?
– Ne…. – s čudjenjem će Megi….. – Koliko?
– Da vidimo …… prenoćište, večera, doručak…… 1 zlatni lav. Besplatno mlijeko za mačku.

Smije se. Megi je gleda, i shvata da treba i ona da se nasmije.
– A da vas pitam….. imate li gradsku vračaru? Vješticu možda?

Krčmaricino lice iz prijatnog osmijeha brzo prelazi u zabrinutost. Ona pogleda naokolo, primiče se Megi i šapatom joj kaže:
– To pitanje ne postavljaj više javno, blesava djevojko. Daš li mi još 5 srebrnjaka, reći ću ti nešto više …… jedan…. tri, pet… dovoljno je. Nastavi na sjever, i izadji iz grada. Nastavi tim putem, i poslije jednog dana hoda naići ćeš na raskršće. Kreni putem koji pokazuje sivi znak. Vidjećeš, lako ćeš ga prepoznati.

Nakon toga, krčmarica umalo ne izbaci Megi napolje, u buku i gužvu. Megi prebaci torbu preko ramena, i uputi se prema Sjevernoj kapiji. Samo misao, i znala je da je Mačak prati. Izbjegavajući sudare sa ljudima, odjednom dospije pred radnju sa odjećom. Vedre boje prelivale su se u izlogu, izazivajući pogled. Megi stegnu jače ranac, i nastavi dalje. Kapija se uskoro pokaza i ona brzim korakom izadje iz grada. Nebo se pokaza u svoj svojoj veličini, i Megi bi nekako lakše.
U zoru sledećeg dana, poslije cjelodnevnog hoda, Megi stiže na raskrnicu. Šest pravaca račvalo se od centralnog kruga sa zastavama. Zelena, crvena …. i siva. Megi krenu u tom pravcu.
Ubrzo livade zamijeni šuma, debelo drveće obraslo mahovinom. U tim dubinama skriva se koliba od tamnog drveta, takodje prekrivena mahovinom. Ukoliko nemate dobar razlog, nećete je vidjeti.
Megi skoro prodje pored nje. Okrete se da vidi gdje je Mačak, i krajičkom oka je spazi. Koliba kao da pokuša da se još više sakrije, ali je sivi dim oda. Nikakav zvuk se nije čuo. Mačak oprezno pridje, skoči na prozor i zagleda se unutra. Uz vrisak odskoči !
Megi brzo priče i pogleda ga u oči. Vještica, tu je. Odlično. Odlučno prodje kroz vrata, pogleda po kolibi, ugleda staricu pored ognjišta i po prvi put u životu zasta u iznenadjenju pri pogledu na te sive oči.

————————-
Siva Alis poznata je nadaleko. Niko ne zna koliko je stara, a i niko se ne usudjuje da je pita. Zapravo, malo ko se usudi da pita Sivu Alis išta. Jer cijena je uvjek jako visoka.

————————-
– Pridji…. – kaže Siva Alis. – Slobodno, evo ova stolica baš je za tebe….. Taman sam skuvala čaj, želiš sa limunom ili medom ?
Megi gleda u nevjerici. Nema šta da kaže. Bez riječi sijeda na stolicu i klima glavom. Siva Alis stavlja med u čaj i pruža joj. Smiješi joj se. A Siva Alis ne smiješi se bilo kome.
– De, de. Čemu takvo iznenadjenje? Pa nije da vidiš prvi put vješticu u životu ? Ili sam ja prva Prava Vještica koju vidis, hehehehe…..
– Da ….. – uspijeva Megi da kaže. I da se osvrne još malo po kolibi, osjeti laki miris neke čudne biljke, i ….. crnu mačku, naravno. Sklupčanu na kauču. Mačak bolje da ne ulazi.
– No, opusti se… znam zbog čega si došla. Na tvoju sreću, mogu ti pomoći. No ne znam zašto bih. Na kraju krajeva, bolje ti je ovako.
– O-ovako?
– Tako, kakva si sad. Šta tražiš, šta ti fali ? ‘Oćeš emocije, ‘oćeš da budeš kao drugi ljudi ? Hajde, šta će ti to. Plaču, kmeče, kukaju….. ne treba ti to…. Uzmi malo kolačića, idu dobro uz čaj…..
– Ali… snovi…. imam ih sve češće. Ta žena, kao da je ja. A ja nikad nisam bila tamo gdje je ona. I onaj led, što sam osjetila da je pukao. Znaš li nešto o tome?
– Naravno da znam, ja sam Siva Alis, dijete. Znači, želiš da znaš. A šta ćeš da mi daš da saznam ?

Megi pažljivije pogleda ovu ženu. Poprilično je stara. I živi sama. Drva nema na ognjištu, to gori magijska vatra. U krovu se takodje osjeća magija. Da sad Siva Alis ode negdje na godinu dana, čitava bi se koliba urušila.
– Daću ti ……. kad mi otkriješ ko sam ja, daću ti ….. da vidiš cijeli moj život kao da je tvoj.

Siva Alis zadrža šoljicu čaja nadomah usana. Sive oči se skupiše i prostrijeliše Megi. A onda se slatko nasmija.
– Draga djevojko, opasno je to čime plaćaš. Mogu ti svakog trenutka preuzeti život!
– Ali nećeš…. – nasmija se i Megi. – …. znam da žudiš koliko i ja da otkriješ ono što me mori. Zato što si žena isto koliko i vještica.

Siva Alis srknu čaj do kraja, ostavi šoljicu na podu i ustade. – Podji za mnom.
Izadjoše iz kolibe, prodjoše iza, pa kroz paprat i šumu do mjesta gdje Siva Alis izgovori par čudnih riječi, i trava se raširi oslobadjajući vrata u zemlji, koja se potom otvoriše. Ispod njih pružala se crna rupa.
– Sići ćeš dolje, bez svjetla, i ostati tri dana. I bez Mačora. Moraš to sama.
– I bez tebe ?
– Meni je ljepše tamo pored vatre. Uostalom, treba samo da bacim par čini i dam ti pravi čaj da popiješ. Ajde, silazi, nemam cijeli dan.

Megi pogleda u rupu, i pošto ne vidje nikakav silaz ni dno, uskoči.

——————————-
On kaže da ima puno posla. Da je umoran, ide da se odmori. Ona se pita šta treba da bude. Bolja, manje zahtjevna? Da joj ne pada teško što je njemu novac važniji od nje, žive osobe ?

Megi se ponovo budi. Pipa oko sebe, po mokroj zemlji i glistama što gmižu. Ne zna je li dan ili noć. Je li san ili mašta. Stvarnost.
Pipa svoje oči, no ne zna vidi li još kad je u potpunom mraku. I hladoći. Pomisli na toplo Mačkovo krzno. Zagrli samu sebe i zatvori oči.

——————————-
– A tvoji roditelji? – pita on.
– Živi su još uvjek – kaže ona, i osmjehuje se. – Ali žive daleko. Ne vidjamo se često i krivo mi je zbog toga.
– Ma hajde! – osmjehuje se i on. – Dosadili bi ti brzo čim bi ti bili bliže.
– Vjerovatno – kaže ona i spušta pogled.

Još jedno budjenje. Hladno je, a Megi je žedna. Pokušava da nadje nešto vode u vlažnoj zemlji, no ne ide joj. Nešto je vuče da ponovo postane Dora.

——————————
BigBoy: Ej, da ti pricam! Rekao sam ti za onu dizajnerku?
Hottie: Onu kovrdzavu?
BigBoy: Aha…. E pa, sa njom sam vec 3 meseca. Ne mogu da verujem da sam se toliko zadrzao.
Hottie: I mene cudi … s obzirom kakav si
BigBoy: Aha…… Pa, interesantno mi je bilo kako se primila. Kao neki eksperiment.
Hottie: Kako to mislis?
BigBoy: Ponasam se prema njoj kao najbolji princ na belom konju. Eksperimentisem, testiram, gledam kako reaguje.
Hottie: Zvucis kao skot !
BigBoy: Pa i jesam. Znas da jesam.
Hottie: Znam. Ali ipak….
BigBoy: E sori, telefon
BigBoy: cujemo se kasnije

Kursor miruje na ekranu. Doa plitko dise. Jos malo sjedi, gleda u ekran, u sličicu te cice. Onda ustaje, odlazi u kuhinju …. pali sve četiri ringle, i stavlja novine na njih. Još pokoju knjigu. Onda uzme sve knjige sa police i iznese ih ispred stana. Vrata ostavi otvorena, da neko uzme ono što mu treba, prije nego sve izgori.

Napokon, Megi zna. Pipka po mraku dok ne naidje na izlas. Gura teška vrata, a sad njom izlazi para. Napolju je ledeno, samo što nije počeo da pada snijeg. U daljini naslućuje svjetlost kolibe Sive Alis. Vatra. Mačak. Tamo.

——————————-

nastavlja se…. a ko želi nastavak, može mi se javiti na mail ili telefon….

—————————————-
KOMENTARI:

• At 21. oktobar 2007 20:37:00, Pribi (Neregistrovan) (Neregistrovan) said…
Fino…jedina zamerka mi je sto imas sva lepa slova sa kvakicama a onda iskoci „dj“ odnekud.
• At 21. oktobar 2007 21:12:00, Mungos said…
O koliko je ovo mirnije i pitkije za laku noć od onog ranijeg čitanja. I priča ide čitatelju spram raspoloženja. :O)))
• At 21. oktobar 2007 22:43:00, spes said…
Sviđa mi se. 🙂 Vidi se da čitaš Pračeta.
• At 21. oktobar 2007 22:45:00, Sidekick said…
Siva Alis me podseti na Crnu Alis ;). vrlo dobro, hoću nastavak. Samo, odakle Alis limun u sred šume? Magija?
• At 22. oktobar 2007 13:25:00, mightymici said…
Odlicno! Meni je jaci utisak ostavio prvi deo, ali me prica bas nosi i jedva cekam nastavak! Imas lep stil, prosto tece. 🙂
• At 22. oktobar 2007 14:09:00, christian said…
:)))
• At 22. oktobar 2007 19:10:00, magrit said…
Pribi, ja sam ti covjece kreativna, ne mislim o tehnickim stvarima 🙂 …. Mungose, hvala! Ako zelis, cim napisem nastavak, saljem ti …. Spes, tacno je da se Crna Alis pojavljuje kod Pračeta, ali se zapravo jedna i jedina Siva Alis pojavljuje kod Martina u jednoj odlicnoj prici. Pošto je ona veoma vjesta vjestica, ja ne mogu pratiti njeno kretanje…. Sidekick, hvala na najboljem komentaru, moracu povesti racuna o takvim stvarima. Alis je to dobila vjerovatno kao naplatu nekog duga 🙂 ….. mightymici, hvala ti puno ! cim napisem nastavak, saljem ti…. christiane, ne kapiram tolike osmijehe. prica je smijesna ?
• At 23. oktobar 2007 22:43:00, Ne plaćam za nastavke, Walker (Neregistrovan) (Neregistrovan) said…
Pa imaš par rečenica koje ispadaju iz ustaljenog stila i bodu oči, ali najveća mana je što prekidaš na najboljem mestu, onom koje magijski uhvati čitaoca za uši i povuče mu glavu direktno u ekran, a onda – ništa…
• At 23. oktobar 2007 23:53:00, AUTOR EGO said…
DOPADALA SU MI SE OBA DELA! BAŠ SU MI SE DOPALA! PRVI MI JE JEZIVIJI… DRUGI JE NAJAVA… TREĆI… KAMO GA TREĆI?! 🙂
• At 24. oktobar 2007 0:00:00, AUTOR EGO said…
ZAISTA, MAGRIT, TREBA DA GA NAPIŠEŠ! JAKO SI TALENTOVANA!
• At 24. oktobar 2007 21:05:00, magrit said…
Walkere, ucila sam od najboljih, i sam znas 🙂 …. Autore, hvala. Tvoje misljenje mi mnogo znaci.
• At 8. decembar 2007 1:37:33, MP (Neregistrovan) said…
Pazi se BigBoyeva 🙂

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s