Lost i Utopije

Sinoć sam pogledala u cugu prvih 6. epizoda serije “Lost”. Zanimljivo, mada ne i inventivno. Predvidljivo u svakom trenutku. Gluma nije na visokom nivou, čak glumci prave krajnje iritantne grimase pokušavajući da iskažu emocije. No ja ipak odgledah svih 6 epizoda, iako moram ujutru na posao. Zabavne jesu, poskočio mi je stomak par puta, a da ne govorim o razmišljanjima šta bih ja uradila da sam na njihovom mjestu.

Diskutabilno je ipak kako bi se ljudi ponašali kada bi se našli ovako na pustom ostrvu. Ukoliko su etnički isti, ili istog materijalnog statusa, da li bi to značilo da bi se bolje slagali? Da li bi vodja odmah isplivao, ili bi se oformila aristokratija? Da li bi jedan vladao svima, ili bi se svi lijepo dogovorili i živjeli srećno? Sve ovo podsjetilo me je na jednu lekciju koju smo na predmetu “Savremena arhitektura” učili na fakultetu….. nije baš da daje odgovore, ali to su ipak bile utopije, traganje za novim načinom života … Jer, ipak su se ljudi u 18. i 19. vijeku našli pred potpuno novom situacijom – Industrijskom revolucijom……. Pa pošto sam i obećala da ću malo pisati i o arhitekturi, nije loše da krenemo odavde.

Gospodin Šarl-Furije je u početku pisao teorijske radove, vodeći se radikalnim idejama o izjednačavanju, o zadovoljavanju zahtjeva i potreba pojedinca, uz poštovanje prava ostalih. S obzirom da se to sve desavalo oko 1808. godine, on je djelo objavio anonimno. Glavna urbanisticka ideja su 3 pojasa: centar, predgradje i proizvodna postrojenja, i “avenije”. Značajan je njegov propis da izmedju kuća bude min. 6m, i da u centru mora biti slobodnog prostora u jednakoj količini kao što je pod objektima. Više o gospodinu Furijeu OVDJE.
Njegovu ideju o Falangama – naseljima, pokušali su da ostvare u Francuskoj. Ali to je bio potpuni promašaj – ljudima je nedostajao vodja, a da ne govorimo o zakonu i pravilima. Tuče su bile česte, uglavnom oko raspodjele namirnica i pojedinačnih nepodnošenja. Zavist nije bila rijetka. U Americi su osnovali 41 ovakvu eksperimentalnu zajednicu, ali su uglavnom sve propale zbog požara, ili novca.

Neobičan biznismen, Robert Oven, je već sa 18 godina imao svoju tkačnicu, a kasnije se posvetio psihologiji – pripadao je struji koja smatra da pojedinca oblikuje prvenstveno sredina u kojoj živi. Zato je u svojoj fabrici uvao kraće radno vrijeme i bolju platu, a radnici su dobili i smještaj. Iako su mašine uskoro počele da potiskuju radnike, Oven se trudio da im uvjek nadje neku zanimaciju i mjesto.
Otprilike prije 200 godina formirao je Ustanovu za formiranje karaktera – gdje su djeca radnika dobijala osnovno obrazovanje, igrala se u dvorištu, a do 10. godine im je bilo zabranjeno da rade. Oven je želio da ovdje smjesti svu djecu grada Larnaka, što je prvi put da neko preduzeće preuzima tako globalan potez. On je 1825. godine kupio veliko zemljište u Indijani, i tamo se preselio sa 800 sledbenika. Naselje nazvano Nova Harmonija….. Medjutim, ovo naselje ubrzo propada zbog nesuglasica i ekonomske nemoći. Više o gospodinu Ovenu OVDJE.
“Vrtni grad” ideja je Ebenizera Hauarda – stvorena krajem 19. vijeka. Potaknut idejama da je tadašnje britansko društvo korumpirano, podlo i nemoralno, a naročito knjigom Edvarda Belamija “Pogled unazad” – on stvara model koji bi sažeo kvalitete grada i sela, a odbacio njegove negativnosti kao što su zagadjenje i zaostalost. Više o gospodinu Hauardu OVDJE.

Više o socijalističkim utopijama OVDJE.
Ukoliko želite, sledeći put mogu pisati o tome kako su Pariz, Beč i Barselona pretrpjeli dječje bolesti i postali mega gradovi današnjice 🙂

————————————–

KOMENTARI:
• At 29. mart 2007 11:27:00, iznogoud said…
Zašto je Šarl Furije gospodin, a Robert Oven nije?
• At 29. mart 2007 11:41:00, Magrit said…
Hahahah, nisi valjda sve pročitao 🙂 Pa on je dobio titulu biznismena, ne može oboje 🙂
• At 29. mart 2007 11:43:00, spes said…
Obožavala sam utopiste svojevremeno, maštala da živim u nekoj novoj utopiji… A onda je život učinio svoje. Furije je bio my favorite.
• At 29. mart 2007 20:43:00, Lorna Doone (Neregistrovan) (Neregistrovan) said…
E, moja Magrit, a ja sam bila uvjerena da sam bila najveća štreberica… Šalu na stranu, i meni je socijalizam utopizam bio drag dio sociologije na faksu i hvala ti na podsjećanju… a tema koja slijedi me posebno raduje i kako si krenula… eto mene redovito na predavanjima!

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s