Andrássy út – veoooma duga ulica, bogata radnjama i prelepim objektima. Medju njima i Zgrada Opere – pa dobro, opera me nikad nije zanimala, a i ova je nacickana statuama, ali jeste proporcionalna i odaje utisak slobodnog ulaza.

Kasnije se ulica pretvara u bulevar, pa ima dva pojasa zelenila izmedju objekata i ulice. Jeste da mozda znam da fotografisem, ali da poziram nemam pojma.

Tu je i Muzej Terora. Volim ja klasicnu arhitekturu, volim i modernu, ali kada se to dvoje uspesno spoje, mislim da je to apsolutno kosmicki fenomenalno.

Na kraju ulice je Trg Heroja, svi vec znate kako to izgleda, ali evo jednog eksperimenta kroz suncane naocari.

Tu je vec guzva, i nekako je tesko nebo, pa produzismo u park da se malo opustimo. Tamo levo, neko jezero, tamo desno, neki most, i mlada i mladozenja, i par ljudi sa nekim teskim crnim stvarima koji jure za njima
…… Malo sam se umorila od fotografisanja, pa evo samo jednog detalja zdanja zamka.

A onda treba i jesti ! Interesantno je to da u Budimpesti svi kafei ustvari su vise restorani – vise ljudi sedi i jede, nego sto pije. Tako da u svakom dobijete meni. A sele smo u jedan kod Franz Liszt Akademije – prelepa pesacka ulica, sa zelenilom u sredini kroz koji moze da se seta. Svi restorani imaju svoju boju, i lagana cebenca slozena preko stolice u toj boji. Mocarela i paradajz preliveni pesto sosom, i topli hleb bili su odlicni.
Tog popodneva odvezle smo se i do SentAndreje, malog slatkog mesta, zaposednutog turizmom, prodavnicama suvenira po paprenim cenama i pitanjem sta je tu original. Malo dalje, ulice su puste, tu zive ljudi, malo smo se i izgubile …. a u povratku me je domacica castila i madjarskim svadbenim kolacem – testo sa ukusom vanilie, cimeta ili sl. obmotano oko velikog kalupa, pa onda peceno na uglju.

Kao da ceo dan nije vec bio pun utisaka, uvece smo se nasli sa 3 Francuza, 1 Madjarom, 1 Ukrajinkom i kasnije 1 Madjaricom, uspeli da se iskomuniciramo na engleskom, i produzimo na Iguana Party – zabavu koju organizuju 2 puta godisnje, zatvore ulicu, i dele ledene Margerite za nekih 800 forinti. Sve je to slatko i lepo, dok vas treca ne udari u mozak, pa kuci stignete tako sto otkljucavate vrata na stanu, a shvatite da cetvrto pice jos drzite u ruci.
A onda, mirno nedeljno jutro. Setala sam delom koji je skoro renoviran, neki evropski projekat ….. od zgrade Madjarske TV, gde je prelep park i fontana u nivou partera, iz koje svakog sata za sad pustaju paru, a leti i vodoskok

pa ulicom 6. Oktobra, koja obiluje modernim mobilijarom

Pa nazad ulicom Vaci, da se nesto i kupi

A sta sam sve kupila
? Prelepe braon lanene pantalone u H&M, oko 30 eura.
Tri-cetvrt bez pantalone, u ProMode, nekih 20eura.
Drveno oslikano zvonce u prodavnici suvenira, 700 forinti. Sada visi na retrovizoru kola 
Knjigu Tomasa Mora “Utopia” u posebnom izdanju Pingvina, jer je naslovna strana ispupcena na ljubicastim mestima.
I poklone za bratance, naravno.
I da, iskoristila sam priliku da posetim Lush, posto ga vise nema u Srbiji.
I posle svih ovih lepih dana……… i bez namere da vredjam Srbiju, ali uvek je nekako bedak vratiti se, na te lose ulice, smece na sve strane, raspukle trotoare …..
I da, hvala Stikli na obavestenu, danas je 30 godina napunila igra Pacman ! 30 godina proslo, lele.
I dalje je nije bas lako igrati – vidite ovde.